primjeri iz prakse

Primjer 2

Prijenos poslovanja i restrukturiranje – kada treba reći ne

Gospodin je osoba koja je cijeli život uložila u razvoj vlastitog posla i želio bi da se posao nastavi i nakon njegovog umirovljenja, na način kako je on zamislio.

Ima sina koji je nastavio njegovim stopama. Štoviše, sin je još više poradio na stručnom osposobljavanju i postigao viša zvanja od oca osnivača. Nesređenost obiteljskih odnosa, prije svega između oca i sina, dovodi do toga da sin ocu iza leđa otvara svoju, ocu konkurentsku, firmu. Posao je krenuo odlično u financijskom smislu, ali je cijela organizacija počivala na vrlo lošim međuljudskim odnosima.

Uzevši sve u obzir, već je na prvi pogled bilo jasno da je takvo stanje neodrživo.

Sin pokušava riješiti cijelu situaciju angažirajući mene. Zajedno dubinski sagledavamo situaciju u njegovoj firmi (još ne znam za situaciju s roditeljima), donosimo zaključke i odluke što ćemo, na koji način i kroz koje vrijeme odraditi. Krećemo s provedbom i u tom trenutku saznajem onaj dio koji se tiče njegova oca. Zaustavljam sve dok ne riješimo situaciju s ocem, jer ocjenjujem kako će se, rješavanjem toga, sve ostalo samo posložiti.

Sin nastoji riješiti situaciju s ocem, ali bez uspjeha i njihov konflikt postaje nepremostiv. Odlučujem da nećemo nastaviti suradnju, jer na tim osnovama, rezultati će izostati. Nedugo zatim sinova organizacija se i doslovno raspada.

Nažalost, zbog međusobne nekorektnosti, nedosljednosti, neiskrenosti i nespremnosti na sređivanje obiteljskih odnosa posao nije nastavljen, već su nastale dvije odvojene firme, a potom su obje upropaštene. Kolateralne žrtve su, naravno, djelatnici obje firme.